Posle današnjeg
dana treba da podvučemo, a ne da “ušmrknemo crtu”, što bi voleo jedan ovdašnji
političar poznat po borbi sa zmajevima. Dakle, grupa od 300 spodoba koje žele
da se okolini predstave u svoj svojoj bolesti je kontaminirala centar grada. To
je nas – zdrave i normalne ljude, koštalo mnogo novca kojim su finansirani helikopter
koji je nadletao ulice, oklopna vozila, oklopljeni policajci, neoklopljeni konji
sa policijom na njima... Uračunajmo tu i izgubljene sate ljudi koji su radili
nedeljom, neostvaren promet u prodavnicama koje bi bile otvorene, organizaciju
i sprovodjenje novog rasporeda linija gradskog saobraćaja… Tu su i oni kojima su upropašćena tradicionalna venčanja
nedeljom, zatim oni koji sa svojom dečurlijom nisu mogli da prošetaju gradom za
vikend jer tokom radne nedelje zbog posla i škole to nisu u mogućnosti.
Otkazane su i neke sportske priredbe, kao i treninzi naše dece. Neću ići tako daleko da konstatujem koliko je
bilo otežano dovodjenje i hitno zbrinjavanje u Urgentnom ili Kliničkom centru za sve srčane bolesnike, one
sa moždanim udarom, povredjene ili bolesne kojima je to u tom periodu bilo
neophodno.
I sve to
zbog 300 ljudi koji su dominirali nad million i po ostalih žitelja prestonice. Bolesna
manjina teroriše zdravu većinu. Čist fašizam. Od domaćih likova koji im pružaju
podršku kružeći zajedno ulicama, jasno izdvajamo narkomansku elitu. Tu ubrajam
političara sa početka teksta, ali i ženu koja je poznatija po konzumiranju i
prodaji narkotika nego po svojim predstavama. Osim narkoelite, tu su i
predstavnici trenutne vlasti koju svi pljuju i svi bi da je ruše i nikom ne valja
sem pederima, a i njima neće valjati jer imaju malog (ko razume-shvatiće).
Naravno, ima i stranaca na privremenom radu u našoj zemlji koji bolje govore
srpski nego naš prestolonaslednik. Čak je i jedna gospodja sa hladnog severa
svratila u ove krajeve kako bi se zagrejala šetajući sa onima kojima se priroda
poigrala.
Glavna podrška i finansiranje obolelih paradera dolazi baš iz onih
zemalja koje su istovarivale bombe na našu decu, bolnice, škole, vrtiće,
mostove, fabrike… Oni koji nam otimaju teritoriju, truju nas hranom i osiromašenim
uranijumom, oni koji su nas držali pod sankcijama, bez goriva i lekova, sada
pomažu porast broja obolelih u našoj zemlji. To mogu da razumem jer su nam
neprijatelji i činili su, čine i činiće sve da nas svedu na jedan okrug. No, ne
mogu da razumem ove domaće gnjide koje im pomažu u tome. Nije slučajno što je beogradska lokalna televizija prodata. Eto, pridružila se onoj medijskoj kući kojoj u imenu ne znaš da li bleji ili zove policiju. Sada na obe TV imamo uživo prenos
kontaminacije najstrožeg gradskog jezgra i zagadjenja umova onih koji to
posmatraju.
Pod maskom tolerancije i demokratije je
dozvoljeno da zlo vlada. Ogroman broj domaćih glupandera u želji da bude “in”,
da pokaže okolini kako je moderan i otvorenog uma, podržava trend uništavanja
praiskonskih vrednosti. Šta nama sada valja činiti? Naravno da ne treba da
idemo i šutiramo i kamenujemo bolesnike. Poenta je da svoju decu učimo istinskim vrednostima. Pokažimo im pravi put i dajmo primer i objašnjenje za sve ove bolesne pojave kojima nas truju. Imajmo spreman
odgovor na svako pitanje. Ukažimo im da je porodica osnovna ćelija zdravog društva,
a da porodicu čine mama i tata čiji su plod ljubavi njihova deca. Svoga druga
treba da volimo kao druga, a ne kao devojku. Sa njim možemo deliti tajne,
sendvič, novac, ali postelju nikako. U ovo nesrećno doba kada je greh biti zdrav i
normalan i kada je nepoželjno promovisati istinske vrednosti, moramo istrajati.
To smo dužni našoj deci i deci nase dece.